Film “Voštana figura” Vesne Mačković

by admin · 16 svibnja, 2019

Still iz filma "Voštana figura", Aerodrom "Franjo Tuđman", Zagreb — Still iz filma “Voštana figura”, aerodrom “Franjo Tuđman”, Zagreb

IMDB:

https://www.imdb.com/title/tt10322926/

Detalji:

Vrsta filma: dokumentarni
Trajanje: 19 min

Autorski tim:

Režija: Lidija Špegar
Produkcija: Vesna Mačković
Koncept: Vesna Mačković
Glumi: Vesna Mačković
Direktorica fotografije: Iva Ivan
Kamera: Mladen Ergić
Dizajn zvuka: Iva Ivan
Montaža: Iva Ivan
U filmu se pojavljuje: Elaine Angelopoulos

Lokacije snimanja:

javni prostori Manhattana (New York), aerodrom “Franjo Tuđman” (Zagreb), aerodrom “Charles de Gaulle” (Pariz)

Godina snimanja:

2017.

Godina produkcije:

2018.

Premijera:

u iščekivanju službene najave

Koncept:

U ljeto 2017., tijekom umjetničkog putovanja Vesne Mačković u New York, započeo je projekt ‘Voštana figura hrvatske umjetnice u New Yorku’. Vesna u New Yorku izvodi niz performansa, a na putovanje i umjetničko djelovanje van Hrvatske se odlučila zbog nevidljivosti njezine umjetnosti u domovini. Kao okosnicu svog performansa simbolično izabire voštanu figuru jer se one izrađuju samo za “bitne i vidljive”.
Na raznim javnim njujorškim lokacijama Vesna pozira kao voštana figura držeći natpis ‘Voštana figura hrvatske umjetnice u New Yorku’ na 20 jezika i zastavicu s logom Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Prolaznici ne sumnjaju u natpis te poziraju za selfie-fotke i Instagram s tobožnjom ‘voštanom figurom’ hrvatske umjetnice.
Je li umjetnica konačno vidljiva? Je li umjetnica konačno sretna?

O redateljici:

Lidija Špegar, redateljica filma “Voštana figura”

Lidija Špegar rođena je u Bjelovaru. Diplomirala je Novinarstvo na Hrvatskim studijima 2012. te Filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2016. Radi kao freelance urednica za nacionalne TV kuće. Njen prvi dokumentarni film Neke stvari ne treba sakriti (2014), koji progovara o razlozima zašto je dr. Joza Jagodić dobio priznanje Pravednik među narodima, premijerno je prikazan na Festivalu tolerancije u Zagrebu, a onda i u Rijeci, Cetinju i Beogradu. Sudjelovao je i na Tabor Film Festivalu, Liburnia Film Festivalu te se u nekim školama koristi u edukativne svrhe. U njenom drugom dokumentarnom filmu Okus skrbi (2014) mladi iz alternativne skrbi (dječjih/odgojnih domova i udomiteljskih obitelji) dijele svoje iskustvo odrastanja u skrbi i života nakon izlaska iz sustava alternativne skrbi. Film Kamo idemo(2017), o životu zagrebačke taksistice, premijerno je prikazan na ZagrebDoxu 2017.