Intervju: Izabela Laura – “Kulturalni sam nemonogamist”

Umjetnička organizacija ARKTIK – Institut za budućnost predstavlja našu novu članicu tima! Ona je Izabela Laura, nova suradnica za odnose s javnošću i promidžbu.
Izabela, poznajemo te kao predanu PR i brand menadžericu te content writera, mladu poduzetnicu koja u svom poslu iznimno drži do kvalitete i profesionalnog pristupa. Koliko je za tebe bilo zahtjevno stvoriti svoj vlastiti put u životu i misliš li da je to potez na koji bi se trebalo češće odvažiti? Reci nam malo više o svojoj priči i izazovima s kojima si se susrela.
Kao što je Rhett Butler rekao svojoj Scarlett O’Hari u poznatom holivudskom filmu “Zameo ih vjetar”, koji me nekako prati cijeli život – “Ulaziš u arenu sama, a lavovi su gladni”. Uistinu, poslovna i životna arena su zahtjevno i nemilosrdno područje. Čovjek mora biti zbilja jak u glavi da preživi ovaj ludi ritam života, uđe s njim u korak i nekako uhvati trenutak il’ dva za život.
Moja priča je jednostavna unatoč svoj svojoj kompleksnoj pozadini – vlastiti sam posao pokrenula iz više razloga, no glavni je bio taj što sam htjela biti sama svoja šefica. Imati stvari u svojim rukama, uključujući i ogromnu odgovornost, ali vidjeti što će se dogoditi kada sav taj trud i energiju koju sam ulagala u tuđe projekte, uložim u nešto što je samo moje.
Poduzetništvo definitivno nije za svakoga, no opet – ima ljudi iza kojih stoji kapital i koji imaju neku financijsku potporu i nije im pitanje života ili smrti. Ja sam svoju priču gradila od nule, sasvim sama i uspjela sam nekako preživjeti i ovaj svima težak i izazovan period koji nam je pandemija donijela.
Smatram da, prije svega, mlade ljude treba educirati o tome kako gospodarstvo, tržište pa tako i svijet funkcioniraju. Djecu od ranih dana, u sklopu obaveznog obrazovanja treba upoznati s PDV-om, oblicima poslovnih subjekata, netto i brutto plaćama, razlikama između javnog i privatnog sektora. Također, visokoškolski obrazovni sustav treba osuvremeniti i prilagoditi potrebama tržišta. Konačno, ne smijemo zaboraviti ni ulogu države u cijeloj toj priči koja maksimalno treba olakšati poduzetnicima rad i rasteretiti ih gdje god je to moguće. Mišljenja sam da je to pravi put za otvoriti mlade ljude svijetu poduzetništva i općenito potaknuti ljude da se pokrenu i odvaže, ako odluče da je taj “adrenalinski sport” zvan poduzetništvo za njih.
Već imaš iskustva u kulturno-umjetničkom djelovanju, je li to bila motivacija za novonastalu suradnju s umjetničkom organizacijom ARKTIK – Institut za budućnost? Kako si došla u doticaj s ARKTIK-om i što te najviše privuklo u njihovom djelovanju? Dijeliš li jednaku strast prema kulturi kao i prema komunikaciji?
Kultura je moja primarna struka i prvi studij – magistra sam komparativne književnosti. Velik dio svog obrazovanja, kako institucionalnog, tako i onog izvaninstitucionalnog, provela sam u području kulture, što kazališta, što filma, što književnosti. Nisam se bavila samo teorijom i poviješću, aktivno sam sudjelovala u “živim” projektima i organizacijama, kazališnim predstavama, festivalima, filmskim setovima, radionicama kreativnog pisanja. ARKTIK-u me ponajviše privukla snaga i upornost djelovanja, gdje se umjetnost koristi kako bi se istaknule neke važne, goruće teme kao što je sada, evo, projekt “Izlazak”.
Smatraš li da postoji jasna poveznica između poduzetničkog i umjetničkog djelovanja, odnosno u kojoj mjeri je mladim umjetnicima potrebno da se i sami bave marketingom i odnosima s javnošću? Je li danas uopće moguće uspješno voditi bilo kakav posao bez iskorištavanja potencijala dobrog PR-a?
PR Menadžment je, kao i Content Marketing kojemu sam se posebno posvetila u posljednje vrijeme, posao budućnosti. Teško je zamisliti bilo koju organizaciju, brend ili poslovanje bez jasne, strateški osmišljene komunikacije prema ciljnoj javnosti i sadržaja koji podržava poruke, vrijednosti i čitav identitet brenda. Možemo imati sjajnu uslugu ili proizvod, ali ako nitko ne zna da postojimo ili ako nam ne vjeruje, što je čest slučaj s novim brendovima koji se tek moraju pozicionirati u svijesti svojih kupaca i korisnika, kako će postati naš klijent?
Radim s udrugama iz područja kulture i umjetnosti te jako dobro znam koje su njihove potrebe, koliko je teško umjetničkim voditeljima obavljati, povrh svega, i taj komunikacijski i prezentacijski dio.
Idemo prema tome da se što više posla delegira u stručne ruke, no potrebu i vrijednost kvalitetne komunikacije treba prepoznati čitav sustav. Suradnje s klijentima iz tog područja kontinuirano traju upravo zato što su i oni sami osjetili rezultate.
Posao se puno kvalitetnije može raditi kada svatko radi ono u čemu je najbolji i ono za što je stručan.
Kakvo je tvoje stajalište prema mišljenju mnogih o prezasićenosti današnjih medija i društvenih mreža oglašavanjima, reklamama i pokušajima prodaje? Smatraš li da marketing mora imati i etičku odgovornost? Je li budućnost nenametljivog, promišljenog i odgovornog marketinga realna opcija i kako bi se mogla ostvariti?
Na svake četiri informativne/edukativne objave trebala bi ići tek jedna prodajna, glasilo bi neko pravilo 🙂 Da, puno je prodaje sa svih strana i ljudi su zasićeni. Etička odgovornost je nužnost, no pitanje je kako je provesti s obzirom na brojnost podataka koje svakodnevno ostavljamo po bespućima interneta.
Nekada je bilo dovoljno platiti oglas na televiziji i svi bi trčali u trgovinu po taj fantastičan proizvod. Ljudi su vjerovali reklamama. Danas je oglašavanje kompleksnije, potrebno je stvoriti povjerenje među kupcima ili klijentima, a i konkurencija je veća. Tu svoje mjesto pronalazi PR koji zapravo priča autentičnu priču o pojedinom brendu, organizaciji ili osobi, priču koja nije toliko nametljiva i koja se na jedan prijateljski način želi približiti svojoj ciljnoj javnosti.
ARKTIK – Institut za budućnost ponosi se svojom društvenom angažiranošću i kontinuiranim radom na uzdizanju glasova marginaliziranih skupina u društvu, je li to aspekt koji i tebe zanima u vlastitom radu? Koja su tvoja očekivanja od suradnje s ARKTIK-om i misliš li da će utjecaj biti obostran?
Apsolutno. Umjetnost treba biti raznolika i nema samo jednu svrhu. Kulturalni sam nemonogamist i preferiram različite umjetničke izražaje.
Smatram da u umjetnosti treba biti mjesta za svakoga i da treba biti angažiranih, estetski vrijednih i djela koja te potiču na promišljanje, jednako kao što treba biti i komercijalnih stvari za dane kada nam je potreban odmor i odmak.
Koje je tvoje mišljenje o rastućoj zabrinutosti potrošača o budućnosti marketinškog svijeta, o prikupljanju podataka i praćenju online aktivnosti, čega su mnogi nesvjesni, a ima izravan učinak na ciljane oglase koji predviđaju što individualni korisnik želi kupiti ili konzumirati? Je li moguće optimizirati takve oglase bez praćenja korisnika? U kojem smjeru idu marketinška filozofija, etika i tehnologija?
S jedne strane, postoji zabrinutost, a s druge strane volimo komfor koji nam pružaju takvi oglasi, koji direktno odgovaraju na naše potrebe. Riječ je o vrlo kompleksnoj temi za odgovore na koju ćemo morati pričekati još neko vrijeme.